Održivi razvoj

Abeceda ruralnih pojmova: Bioregionalizam

Bioregionalizam možemo definirati kao “koncept organizacije društvenog života i model razvoja koji doprinosi očuvanju okoliša i integralnoj održivosti” (Puđak, 2010.).\r\n\r\nBioregionalizam dolazi kao odgovor na sve veće zagađenje i iskorištavanje naših zemaljskih resursa i funkcionira na razini određene regije. Oblikovanje kulture neke zajednice, rituali, folklor, ovise naravno od same zajednice pa tako, u sklopu bioregionalizma, svaka zajednica gradi vlastitu specifičnu kulturu s obzirom na posebnosti prirodnog prostora i povijesnog nasljeđa. Regija u ovom slučaju nije određena granicama već se radi o prirodnim granicama ekosustava. Ovaj koncept zalaže se za to da se održivi razvoj ugradi u svakodnevicu suvremenog čovjeka posebice ljudi koji žive u gradu. Podrazumijeva strategije i konkretne akcije u gradovima koji nekontrolirano eksploatiraju  resurse iz ruralnih područja sve više ih osiromašujući.“Veliki gradovi na kakve smo navikli danas, megalopolisi, su zapravo dio tek novije ljudske povijesti. Takvi gradovi su opstali samo zahvaljujući velikim količinama kapitala i resursa koji se neodrživo uzimaju iz šire regije. Suvremeni veliki gradovi su, prema tome, ekološki paraziti u smislu da neodrživo crpe životne resurse iz prirode, ali i ekološki patogeni u smislu da proizvode ogromne količine otpada koji završava u prirodnom okolišu, koji je opasan i često nerazgradiv” (Puđak, 2010.).

Na koji način gradovi mogu djelovati u smjeru održivog razvoja? Na način da implementiraju programe kojima će smanjiti svoj ekološki utjecaj na regiju. To je, prema Puđak, moguće postići kroz projekte lokalne neovisnosti i kvartovskih kooperativa, osiguravanje energije iz obnovljivih izvora, urbanim vrtovima, malim reciklažnim centrima, pročišćavanjem voda, unaprjeđivanjem javnog transporta i sl. Današnje stanje u svijetu uzrokovala je želja za moći dok je bioregionalizam upravo strategija rekuperacije odnosa čovjek-priroda.

Uzroci ove krize su u nemogućnosti država-nacija i industrijskog kapitalizma da u projekte opstanka uračuna štete nanesene ekosustavima, već vrednuje samo monetarno bogatstvo, ekonomsku isplativost i centralističku moć” (Puđak, 2010.).

Bioregijama nastoji se spriječiti sve veći jaz između ruralnog i urbanog, sofisticirane i urođeničke kulture, industrijskog i poljoprivrednog, proizvođača resursa i potrošača resursa, prirode i društva. Ovakva promjena naravno ne znači “povratak u spilju” i odricanje od civilizacijskih tekovina, ali zahtjeva promjenu stila života. Jedino što ostaje “primitivno” je osnovni svjetonazor, i urođenička znanja i vještine, no oni se spajaju s novim tehnologijama i spoznajama. Na taj način mi dobivamo novi pogled na svijet i vlastitu ulogu u njemu, te možemo razviti smjernice djelovanja u skladu s načelima održivog razvoja i biocentrične etike. (Puđak, 2010.)

Evo, ukratko o bioregionalizmu, iako je ovako zanimljivu i opširnu temu teško uobličiti na jednu stranicu a da ima “glavu i rep”. Članak je napisan prema znanstvenom članku autorice Jelene Puđak s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar a koji, prema mom mišljenju, jako dobro opisuje koncept bioregionalizma dajući primjere konkretnih akcija koje su potrebne kao i pregled prepreka na putu do zaživljavanja održivog razvoja. Više o temi možete pročitati u radu —–> Puđak, J. (2010.): Bioregionalizam, Soc. ekol., Zagreb, Vol. 19, No. 1, Pregledni članak

Foto: http://www.metalocus.es

Prethodna objava Sljedeća objava

Možda Vam se svidi i ovo

Nema komentara

Ostavite komentar