Održivi razvoj, Poljoprivreda

Abeceda ruralnih pojmova: Deagrarizacija

Deagrarizacija predstavlja proces napuštanja poljoprivrede kao djelatnosti i prelazak u nepoljoprivredne  djelatnosti. Može se javiti i agrarni egzodus odnosno masovno napuštanje poljoprivrede kao izvora zarade. Deagrarizacija je uvjetovana procesom industrijalizacije i urbanizacije. Prema Puljizu, pokretačka uloga parnog stroja je u tome što je proizvodnju učinio nezavisnom o ranijim izvorima energije (voda, vjetar, čovjek i stoka korišteni su kao pogonsko gorivo), pa tako može proizvodna sredstva i ljude neograničeno gomilati na malom prostoru. Na taj način je nastao industrijski grad i preuzeo proizvodnu nadmoć nad selom.

Prema načinu napuštanja poljoprivrede, deagrarizacija može biti: direktna – zapošljavanje u nepoljoprivrednim sektorima, ili pak indirektna – odlazak na školovanje. Prema stupnju odvajanja od poljoprivrede razlikujemo potpunu deagrarizaciju – prestanak bavljenja poljoprivredom u bilo kojem obliku, i djelomičnu (koja je karakteristična za hrvatsku poljoprivredu) – napuštanje poljoprivrede odvija se u etapama. Deagrarizacija se može podijeliti i prema prostornoj pokretljivosti pa tako razlikujemo: definitivno napuštanje poljoprivrede, povremeno napuštanje poljoprivrede (sezonski radovi) i interagrarnu migraciju.

Deagrarizacija, kao i svaki drugi proces u ljudskom životu, ima svoje pozitivne i negativne strane. Kako vrijeme prolazi, sve više dolaze do izražaja negativne strane deagrarizacije no nekad, ona je značila smanjenje agrarne prenapučenosti (u Hrvatskoj do 1961. god.), uvođenje novih tehnologija u poljoprivredu, profesionalizaciju rada u poljoprivredi te okrupnjavanje posjeda.

Vrlo brzo dolazi i do demografskih posljedica ovog procesa budući da na selu ostaju osobe starije životne dobi brinući se za kuću i okućnicu, gospodarstvo, dok mladi odlaze u grad na školovanje a nekada muškarci na posao u gradove dok su žene ostajale raditi na gospodarstvu. U takvim uvjetima dolazi do senilizacije ili starenja poljoprivrednog stanovništva, feminizacije poljoprivrede ili prevladavanja ženske populacije u radno-aktivnom poljoprivrednom stanovništvu (danas je ipak slučaj remaskulinizacije* hrvatske poljoprivrede) i devitalizacije poljoprivrednog stanovništva (narušena je dobna struktura budući da je deagrarizacija selektivna po dobi i obrazovanju).

Što se tiče socijalnih posljedica, prema Žutinić, na razini sela dolazi do rušenja tradicionalne strukture sela i sociokulturne heterogenosti dok na razini obitelji dolazi do sve većeg broja samačkih obitelji.

Deagrarizacija utječe i na agrarnu strukturu i to na način da dolazi do „gašenja“ i marginalizacije OPG-ova kao proizvodnih jedinica. Mala seoska naselja osuđena su na izumiranje i tu deagrarizacija povlači za sobom još jedan proces a to je – depopulacija ili smanjenje broja stanovništva.

Cijeli ovaj proces doveo je, u neku ruku, ruralno područje u današnje stanje budući da svaka modernizacija uz sve prednosti i propagandne poruke (brže, jače, bolje), nosi za sobom i negativne utjecaje najčešće na prirodu koja nas okružuje, na prirodu kojoj i mi sami pripadamo ali joj se svakodnevno sve više udaljavamo dopuštajući da nam progres bude važniji od čistog zraka ili prirodno-kulturnog bogatstva. Potrebno je stati na loptu i vidjeti što je zaista važno i potrebno za sretan život!

 

* Termin remaskulinizacije uvela je prof. dr. sc. Đurđica Žutinić s Agronomskog  fakulteta u Zagrebu koji je poslužio kao najprikladniji opis današnjeg stanja poljoprivrede gdje se poljoprivrednom bave podjednako žene i muškarci

 

Foto: H-Alter (Sanja Bachrach Krištofić), dalje.com

Izvori: Puljiz, V. (2002.): Oblici i posljedice deagrarizacije u našem selu, Institut za društvena istraživanja, Zagreb

Interni materijali s kolegija Ruralna sociologija, Agronomski fakultet u Zagrebu

Prethodna objava Sljedeća objava

Možda Vam se svidi i ovo

Nema komentara

Ostavite komentar