Održivi razvoj

Bioraznolikost i njena izuzetna važnost (Međunarodni dan bioraznolikosti)

Uslijed velikih promjena koje čovjek uzrokuje u prirodi i prekomjernih korištenja prirodnih resursa dolazi do narušavanja prirodne ravnoteže. To se posebice očituje u sve bržem nestajanju i izumiranju vrsta na Zemlji. Priroda je  u smislu Zakona o zaštiti prirode (NN 80/2013) sveukupna bioraznolikost, krajobrazna raznolikost i georaznolikost. Zaštita prirode se stoga provodi očuvanjem bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti te zaštitom dijelova prirode. Bioraznolikost možemo definirati kao sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekosustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica te raznolikost ekosustava.

 UN-ova Konferencija o okolišu i razvoju (Earth Summit), održana 1992. godine, definira bioraznolikost kao „sveobuhvatnu raznolikost živih organizama, uključujući, između ostalog, kopnene, morske i ostale vodene ekosisteme i ekološke komplekse  čiji su dio; ovo uključuje diverzitet u okviru vrsta, između vrsta i između ekosistema.“ Definicija je određena UN-ovom Konvencijom o biološkoj raznolikosti–međunarodnim dokumentom koji, na globalnom nivou, definira politike vezane za bioraznolikost.

Poljoprivredna bioraznolikost je dio kopnene biološke raznolikosti i dijelimo je u dvije kategorije:

-intraspecijska: genetska raznolikost unutar jedne vrste

-interspecijska: broj i tipovi različitih vrsta koje se uzgajaju (npr. krumpir, mrkva, zelena salata i sl.)

Zašto je u ovom slučaju važna bioraznolikost s aspekta poljoprivrede?

Ako poljoprivrednik sadi usjeve monokulturno odnosno samo jednu kulturu  ili jedan varijetet unutar vrste, može se dogoditi da je upravo ta kultura osjetljiva na štetočinu koja se javlja te godine i dolazi do potpunog propadanja usjeva. U povijesti je monokulturna praksa poznata kao glavni faktor koji je doprinosio nastanku nekoliko poljoprivrednih katastrofa kao što su npr. kolaps europske vinske industrije krajem  19. stoljeća ili pak „glad irskog krumpira“.

Pošast pod nazivom „glad irskog krumpira“ pojavila se 1846. godine i izazvala smrt milijun ljudi te emigraciju oko dva milijuna ljudi. Cijela katastrofa je bila rezultat sadnje samo dvije sorte krumpira, obje neotporne na bolest Phytophthora infestance, koja se pojavila 1845. godine.

Danas možda i nećemo u razvijenim zemljama osjetiti takve posljedice šturog i neispravnog korištenja prirodnih resursa (budući da se manjak nadomješta povećanim uvozom) no posljedice u obliku više cijene i manje kvalitetnih namirnica na tržištu svakako hoćemo (u nekim zemljama glad i siromaštvo zapravo je kontinuirano). Iz godine u godinu, smanjenje vrsta sjemena i tretiranje sjemena raznim kemikalijama, šteti bioraznolikosti odnosno prirodi a samim time i nama samima jer i čovjek je dio prirode i koliko god prilagođavao prirodu sebi, nikada ne može izaći iz njezinih okvira.

Naravno pozitivnih primjera uvijek ima, pa tako ima i proizvođača koji i dalje njeguju stare sorte i varijetete, proizvode ekološke, kvalitetne i hranjive namirnice, čuvaju okoliš i djeluju u skladu s održivim razvojem.

Međunarodni dan bioraznolikosti (22. svibnja) proglasili su Ujedinjeni narodi 1993. godine kako bi ukazali na tu globalnu vrijednost od neprocjenjivog značaja za sadašnje i buduće generacije. Nadnevak 22. svibnja je i spomen na usvajanje Konvencije o biološkoj raznolikosti, a na isti dan Republika Hrvatska obilježava i Dan zaštite prirode.

 

Izvori: MZOIP (link), Essedra (link)

Foto: Facebook/Zrno eko imanje, The Blue Dot Post

Prethodna objava Sljedeća objava

Možda Vam se svidi i ovo

Nema komentara

Ostavite komentar