Poljoprivreda

Generacijska obnova – mladi u ruralnom prostoru

Prema podacima s Eurostata iz 2013., više od 50% nositelja poljoprivrednih gospodarstava u Europskoj uniji je starije od 55 godina dok oko 30% nositelja ima više od 65 godina. Tek 6% nositelja mlađe je od 35 godina a isti broj vrijedi i za Republiku Hrvatsku. Od prosjeka odskaču jedino Austrija (10,9%) i Poljska (12,1%). Sve više nade se polaže u mlade poljoprivrednike koji su dobili svoju podmjeru i mjesto u Programu koje samim time naglašava važnost ove skupine za budućnost ruralnog razvoja.

Tko su mladi poljoprivrednici? Prema Pravilniku za Mjeru 06, mladi poljoprivrednik je osoba starija od 18 i mlađa od 40 godina na dan podnošenja Zahtjeva za potporu, koja posjeduje odgovarajuća stručna znanja i vještine te je po prvi put na poljoprivrednom gospodarstvu postavljena kao nositelj poljoprivrednog gospodarstva.

Zašto mladi poljoprivrednici?  Zato što se smatra da su:

  • Inovativniji
  • Poduzetniji
  • Biraju profitabilnije sektore
  • Prilagodljiviji u novim situacijama
  • Skloniji investicijama (rizicima)
  • Otvoreniji za diversifikaciju aktivnosti
  • Snalažljiviji s novom tehnologijom
  • Otvoreni za nove načine komunikacije
  • Voljni sudjelovati u zaštiti okoliša i dobrobiti životinja (Mikuš, 2016.)

Mlade osobe nailaze na višestruke prepreke prilikom pokušaja preuzimanja gospodarstva kao što su: dostupnost zemljišta (posebice za početnike), vlasničko-pravni odnosi, nasljeđivanje, zakonske neusklađenosti i paradoksi, standardni output (potrebna ekonomska veličina za apliciranje za Podmjeru 6.1. je 8 000 eura), kreditna sposobnost, više potencijalnih nasljednika, negativna slika o poljoprivredi u očima šire javnosti, lošija kvaliteta života u udaljenim ruralnim područjima, nepovoljni odnosi u užoj i široj obitelji, birokracija i potrebno vrijeme od ideje do realizacije. Nasuprot navedenih prepreka koje otežavaju mladima ulazak, tu su i prepreke koje otežavaju starijima izlazak. Naime oni brinu o opstanku gospodarstva, održavanju tradicije a tu su i sentimentalni razlozi koji ih vežu za zemlju. Zatim neprivlačan iznos mirovine, nepostojanje adekvatnog nasljednika u datom trenutku ili pak prepuštanje gospodarstva „samo na papiru“. Kad se suprotstave i ovako prikažu sve navedene prepreke izgleda kao da je proces nasljeđivanja poljoprivrednog gospodarstva za mladu osobu vrlo kompliciran imajući na umu da je potrebno i nastaviti pa i razvijati postojeću proizvodnju ili započeti novu i biti uspješan.

No pesimizmu ovdje nema mjesta jer naravno gdje ima volje ima i načina pa tako postoji cijeli niz mjera koje mladi mogu koristiti a da se ne radi samo o mjeri za mlade odnosno Podmjeri 6.1.

Razne informacije mladi poljoprivrednici mogu dobiti i na raznim tečajevima, besplatnim konferencijama i radionicama. Na kraju krajeva možda je najbolji savjet jednostavno početi se baviti onim za čime zaista postoji volja, započeti malu proizvodnju, uhvatiti se u koštac s birokracijom i s vremenom aplicirati za mjere ruralnog razvoja budući da one nisu predviđene za apsolutne početnike. Možda je fer, možda nije, no recimo da se tako Europska unija osigurava da potpore daje onima koji proizvode veće količine hrane ili usluga, onima za koje je „sigurna“ (koliko toliko) da će nastaviti proizvodnju i opravdati ulaganja a sve u svrhu ostvarenja zajedničkih ciljeva. Bilo kako bilo, potpore su zaista samo to, potpore na već postojeći dohodak. A ukoliko imate već ostvareni dohodak ili vas samo hipotetički zanima što kada netko ima ekonomsku veličinu proizvodnje iznad 8 000 eura, u sljedećem članku bit će detaljno opisane mjere za mlade poljoprivrednike. Inspirirajte se ili se samo educirajte i pomognite savjetom onima kojima je potrebno.

Izvori: Mikuš, O (2016.): Mladi poljoprivrednici u ruralnom području Europske unije, Konferencija o mladim poljoprivrednicima RH, predavanje; Pravilnik M06

Foto: BBC

Prethodna objava Sljedeća objava

Možda Vam se svidi i ovo

Nema komentara

Ostavite komentar