Održivi razvoj, Poljoprivreda

Ugar – odmor prijeko potreban zemlji

Kroz povijest, ugar predstavlja bitan element plodoreda. U prošlosti je uloga ugara bila naglašena radi obnavljanja plodnosti tla – nakupljana humusa i dušika, te suzbijanja štetnih pojava u tlu tzv. „umornosti tla“.  Danas je ugar, zbog mogućnosti obilne gnojidbe i fitozaštite, izgubio prvotnu ulogu. Na ugar se danas gleda kao na zapuštenu površinu koja nikako nije profitna jer na njoj nema kontinuirane proizvodnje. Tu iskrivljenu sliku pomalo ispravlja novi Program izravnih plaćanja koji stavlja ugar u ekološki značajne površine za dobivanje dodatnih poticaja u okviru osnovnih plaćanja, i time naglašava njegovu ekološku vrijednost i potrebitost.

U tom kontekstu razlikujemo crni i zeleni ugar.

Crni ugar: površine ostavljene na odmoru, obrađuju se ali ne zasijavaju. Kako bi spriječili širenje korova na površini pod ugarom vlasnici provode prašenje strništa, jednu od važnih ljetnih agrotehničkih mjera.

Zeleni ugar:  površine su zasijane usjevima koji će biti zaorani u zelenom stanju u svrhu gnojidbe i poboljšanja svojstva tla. Usjevi za zelenu gnojidbu su siderati odnosno leguminozni siderati (lucerna, djetelina, bob…) i neleguminozni siderati (repica, gorušica, uljana rotkva…)

Problem se javlja većinom kod staračkih PG-ova gdje vlasnici više nisu u mogućnosti obrađivati zemlju pa je prijavljuju pod ugar. No da bi se površina tretirala kao ugar i da bi se za nju ostvario dodatni poticaj u sklopu zelenih plaćanja, ne smije zarasti u šikaru i agresivne korove. U slučaju neodržavanja, takva se površina smatra nepoljoprivrednim zemljištem. Zemljište na ugaru deklarira se kao obradivo zemljište na kojem se ne provodi poljoprivredna proizvodnja. Ukoliko se površina ne obrađuje i ostavi da se zatravi govorimo o prelozima, parlozima i zaležajima.

U sklopu Programa izravnih plaćanja za razdoblje od 2015-2020. godine, u okviru osnovnih plaćanja, korisnici mogu ostvariti dodatna ili tzv. zelena plaćanja (popularna mjera Greening).  Za potrebe ekološki značajnih površina (EZP), zemljište na ugaru mora biti u mirovanju tijekom razdoblja od 15. veljače do 15. kolovoza godine u kojoj se podnosi jedinstveni zahtjev. U tom se razdoblju dakle ne provodi ni sjetva ni sadnja na površini deklariranoj kao ugar.

Površine pod ugarom koje su ekološki značajne ne smiju se tretirati zaštitnim sredstvima. Površina se smije kositi ali ne i napasivati. Također mogu se sijati mješavine za ptice ili za pčelinju pašu (bitno da se ne koristi u poljoprivredne svrhe). Nakon ugara se mogu sijati ozime kulture no potrebno je voditi računa o propisanom vremenu mirovanja tijekom kojeg se podnosi zahtjev. Sve površine prijavljene kao ugar tri uzastopne godine kroz aplikaciju za grafičko podnošenje jedinstvenog zahtjeva na istoj površini postaju sastavni dio EZP stabilnih elemenata.

Poljoprivrednici su možda mišljenja kako je ovo samo politika smanjenja hrvatske poljoprivredne proizvodnje kako bi se povećao uvoz no zapravo je upravo suprotno. Ohrabreni sve naprednijim fitozaštitnim sredstvima, umjetnim gnojivima i ostalim dodacima za prihranjivanje zaboravljamo kako je bitno tlu pružiti odmor na prirodan način kako bi se ono samo obnovilo i naposljetku nam dalo kvalitetne proizvode. Također, ovoj teoriji u prilog ide i činjenica kako potporu za ugar dobivaju samo vlasnici površine veće od 15 ha a minimalni udio ugara može iznositi 5%. U skladu s time, ostaje dovoljno prostora za proizvodnju. Vlasnici koji imaju manje od 10 ha površine ili imaju samo višegodišnje kulture, ugar ne moraju niti uvoditi kako bi ostvarili poticaje već su im oni dodijeljeni automatski.  Ugar ne bi trebalo gledati kao potencijalnu manipulaciju poljoprivrednikom već kao primjer dobre poljoprivredne prakse. Za usporedbu, prema podacima iz Agencije za plaćanja (APPRRR), kroz jedinstven zahtjev za 2015. godinu ugar je prijavljen na 30.225 ha na području cijele Republike Hrvatske dok je 1979. godine na istom području površina ugara i neobrađenih oranica iznosila 128.054 ha.

*U literaturi postoji i termin Socijalni ugar koji prema Ruppertu obuhvaća samo dio neobrađenih zemljišta i to onih koja su se u poljoprivredi do sada koristila, ali su se prestala koristiti zbog socijalnog preslojavanja stanovništva. No u kontekstu ovog članka taj pojam nije toliko relevantan. Za one koji žele znati više navedeni su izvori.

Izvori: Ruppert, K. (1958.): Zur Definition des Begriffes „Sozialbrache“, Erdkunde XII; Crkvenčić, I. (1981.): Socijalnogeografski aspekti pojave ugara, odnosno nebrađenih oranica, Hrvatski geografski glasnik, Vol 43, Zagreb; web stranica Savjetodavne službe –> http://www.savjetodavna.hr/savjeti/13/655/ugar/

Foto: Agroportal.hr

 

Prethodna objava Sljedeća objava

Možda Vam se svidi i ovo

Nema komentara

Ostavite komentar